Sve što može dijete i mora napraviti samo“
M. Montessori
Kada govorimo o definiciji samostalnosti, mislimo na osobinu onoga koji je neovisan o drugima i koji je sposoban davati, uzimati i preuzeti odgovornost. Samostalnost se ne stječe kao urođena vještina već se uči i razvija od najranije dobi u najvećoj mjeri odgojem, kojim je cilj pripremiti dijete za samostalni život i uključivanje u društvo.
Stoga je važno poticati samostalnost djece, pri čemu treba također postavljati jasne granice jer djeca u pojedinim područjima traže više samostalnosti. (Ćorkalo, 1992. Prema Veselinović, 2010.)
Da bi se moglo govoriti o primjerenim postupcima odraslih, primarno roditelja i odgojitelja o poticanju razvoja samostalnosti kod djece potrebno je poznavati specifičnosti pojedinih razvojnih faza i područja djetetova razvoja, a potom i načine poticanja samostalnosti koji odgovaraju razvojnoj fazi i individualnim razlikama djeteta.
Ovaj rad prikaz je akcijskog istraživanja samostalnosti kroz tri uzorka. Istraživanje je provedeno u tri predškolske ustanove s dobnim skupinama jednake kronološke dobi, provele su ga odgojiteljice nakon usvajanja teorijske podloge i razvijanja plana djelovanja, nakon dogovorenog razdoblja analizirale su dobivene rezultate kroz refleksiju i donijele zaključke.
2. SAMOSTALNOST KOD DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
Kako ističe Nacionalni kurikulum za ranu u predškolski odgoj i obrazovanje (2014; u daljnjem tekstu NKRPOO), dijete u vrtiću razvija vlastiti identitet, uz kulturni i nacionalni identitet. Predškolski odgoj stoga potiče osobnog identiteta koji će ga učiniti dosljednim sebi, stvoriti pozitivnu sliku o sebi i izgraditi samopoštovanje. Dijete treba aktivno sudjelovati u društvenom životu i razvijati društveno odgovorno ponašanje.
Kurikulum u svije smjernice uvrštava osobnu, emocionalnu i tjelesnu dobrobit, a u okviru njih djeca trebaju razvijati samostalnost u mišljenju u djelovanju, odnosno sposobnost postizanja vlastitih ciljeva, kao i razvoj samostalnosti u higijeni, prehrani i kretanju. Potreba za samostalnošću izražena je putem ključne kompetencije djece, odnosno kroz inicijativnost i poduzetnost. Djeca trebaju samostalno promišljati, otkrivati i rješavati probleme, a vrtić nastoji poticati autonomiju i emancipaciju djece u procesu učenja. Djeci treba omogućiti svrhovite aktivnosti te različite mogućnosti izbora i samoorganizacijski potencijal u planiranju aktivnosti radi razvijanja samostalnosti i samostalnosti u aktivnostima, odnsono dužni smo im organizirati poticajno okruženje u kojem će razvijati slobodu izražavanja i stjecanja različitih znanja (NKRPOO; 2014.)
Kada kod djece želimo poticati samostalnost trebamo poticati njihovo kritičko mišljenje, samostalno donošenje odluka, te preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke. Da bi razvili samostalnost važno je njegovati povjerenje, međusobno poštovanje i razumijevanje jer ono djeci daje slobodu u stjecanju novih iskustava i znanja. Odrasli trebaju imati povjerenja u djecu i dopustiti im da razvijaju samostalnost u svim sferama života. Dijete se rađa kao biće koja želi učiti, misliti i djelovati. Odrasli trebaju dopustiti da dijete samostalno dođe do rješenja nekih problema. „ Ako u svemu odlučujemo umjesto djeteta, uskraćujemo mu priliku vježbanja kako preuzimati odgovornost za svoje postupke i ponašanje.“ (Slunjski,213: 27). Ponekad odrasli obavljaju umjesto djeteta ono što bi dijete moglo samostalno učiniti. Iako se ponekad čini da su takva rješenja bolja i brža odrasli takvim postupcima uskraćuju djetetu priliku za učenje, za samostalnost i napredak. To mogu biti situacije kada je dijete malo kao što su: pomoć u hranjenju, oblačenju ili pospremanjuigračaka, a kad je dijete veće može biti pisanje domaće zadaće i rješavanje školskih obaveza.„ Odrasli koji umjesto djeteta obavljaju ono što bi dijete moglo učiniti i samo, uskraćuje mu priliku razvoja samostalnosti i odgovornosti. Kada je dijete posve malo, to se odnosi na hranjenje, oblačenje i obavljanje sličnih svakodnevnih aktivnosti.“ (Slunjski, 2013:63) Osim samostalnosti u obavljanju svakodnevnih zadataka kod djeteta treba razvijati i samostalnost u razmišljanju o ostalima kao i sebi samom, te rješavanju problema i konfliktnih situacija koje djeca doživljavaju sa svojim vršnjacima. Uloga odraslih je imati povjerenje u dijete i njegove sposobnosti te poticati djetetovu samostalnost. Također odrasli trebaju dopustiti da djeca sama odlučuju i poštovati njegovo mišljenje. Dijete koje osjeća da se poštuje ono što misli, radi i osjeća spremno je poštovati ono što odrasli i djeca koja ga okružuju misle i osijecaju. S djecom trebamo ostvariti kvalitetan odnos prepun povjerenja kako bi oni mogli biti samostalni. „ Da bi to bilo moguće, s djetetom je potrebno razviti kvalitetan i uvažavajući odnos koji mu dopušta da stvari procjenjuje iz različitih perspektiva i uči razmišljati i djelovati samostalno.“ (Slunjski, 2013:67)
Zato kada smo nesigurni je li neki zadatak dobno primjeren, dobro je proučiti smjernice koje nam govore što je razvojno očekivano za dob našeg djeteta.
Pritom je važno imati na umu kako su ovakve smjernice općenite, a svako dijete se razvija na svoj način.
No, poticanjem samostalnosti na odgovarajućoj razini za djetetovu dob, uz pružanje vodstva i podrške, pomoći ćemo mu izgraditi samopouzdanje u vlastite sposobnost
Na temelju priručnika „Korak po korak – kurikulum za vrtiće“ (2006.), možemo pratit razvoj samostalnosti kod djece.
Tako djeca od 24 do 36 mjeseci: koriste žlicu kada jedu te pritom vrlo malo prolijevaju. Piju iz dječje šalice. Skidaju jednostavnu nepričvršćenu robu, peru i brišu ruke uz pomoć odraslih, obavljaju nuždu uz malu pomoć odraslih, pomažu odraslima pospremiti igračke.
Djeca od 36 do 48 zakopčavaju i otkopčavaju odjevne predmete, samostalno oblači cipele i čizmice samo peru ruke i obavljaju nuždu, samo počisti ono što prolije, samo toči vodu iz slavine.
Djeca od 48 do 60 mjeseci samostalno donosi i sprema materijale za zadatke te izvodi svakodnevni posao u vrtiću uz blago podsjećanje.
Djeca od 60 do 72 mjeseca potpuno se samostalno oblače, vezuju vezice na cipelama, samo pere zube, samostalno češlja kosu, čvrsto drži šalicu ili zdjelicu, sigurno prelazi cestu.
LITERATURA:
1. Slunjski, E. „Kako djetetu pomoći da postane samostalno i odgovorno“; Element d.o.o. 2013, Zagreb
2. Perrz Good, E. „Kako pomoći klincima da si sami pomognu“; Alinea d.o.o. Zagreb
3. Jull. J. „Vaše kompetentno dijete“; Naklada ocean more 2022., Zagreb
4. KirstenA.Hansen, Roxane K. Kaufmann, Kate Burke Walash „ Kurikulum za vrtiće“; BibliotekaKorak po korak, 2006., Zagreb
5. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje; Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta,2014., Zagreb
6. Schafer, C. „Poticanje djece prema odgojnoj metodi Marije Montessori; Golden marketing, 2015
